Ponekad ovako u neku nedjelju, ne zeleci misliti ni o cemu vec odmoriti,okupati se,nalakirati nokte ...u tom opustenom hodanju po kuci otvorim neku ladicu koju nisam otvorila bas dugo.. trazim po njoj neki stari lak koji se nadam da nije ko kamen ili nesto zanimljivo sto sam zaboravila da imam... kad tako u toj gomili nepotrebnih stvari i gluposti vidim neki papir.. smotuljak neki .. uzmem ga i tu krene.
Sjetim se nekih stvari iz proslosti svoje i pitam se kako je to tako da u jednom trenutku zivimo na jedan nacin,kad prodje vrijeme,na skroz drugi. Gledam sebe sa 16,18,20 ... kako je drasticno razlicito ovo moje bice.. ako sada pisem ovaj blog da li ce mi za 2 godine ovo biti toliko strano kosto mi je ono sto je bilo prije 2 godine sada... ali eto nisam raspolozena za teskih nekih tema vec bih da podijelim ovu slikicu sa vama svima koji me ne znate a citate ovo ..  stavit cu je na kraju .. moram da vam stavim neki citat o kojem cete da razmisljate :

“What you need to know about the past is that no matter what has happened, it has all worked together to bring you to this very moment. And this is the moment you can choose to make everything new. Right now.”

ovaj mi je nekako inspirativan pravo .. druga stvar sinoc sam naisla slucajno na neki video koji je prelijep i govori o vjecnoj ljubavi,ali naravno cim  stavim nesto tuzno ljudi misle da trebam psihjatra da posjetim tako da cu malko da pauziram sa tim po meni iako tuznim,prelijepim textovima.. 

Huggs and kisses,

D.